Emocije, vrijednosti i ambicije
Kada ste u nekoj organizaciji uključeni u proces odlučivanja svakodnevno ste u poziciji da donosite određene odluke ili da djelimično učestvujete u donošenju istih. Vrlo često samo donošenje odluka je težak zadatak, naročito ako se odluke odnose na važne aspekte poslovanja i ako će ono što je odlučeno imati dugoročne posledice. Donošenje odluka je proces pri kome smo suočeni sa nekoliko mogućnosti od kojih treba odabrati pravu, nakon čega slijedi preduzimanje niza akcija kako bismo tu odluku sproveli u djelo.
Koji sve faktori mogu uticati na donošenje odluka?
Na naše odluke uglavnom utiče više faktora, neki od njih su:
- naše želje i želje naših klijenata,
- emocionalno stanje u momentu odlučivanja,
- sistem vrijednosti koji smo usvojili,
- naše ambicije i sposobnosti,
- nedostatak informacija,
- trenutno stanje u kom se nalazi organizacija,
- okruženje u kome se organizacija nalazi kao i prepreka na koje nailazi i dr.
Lične teškoće sa kojim se mogu susresti pojedinci u donošenju odluka mogu biti nedostatak informacija, kratka ročnost, pasivnost, zavisnost, strah, bojaznost od odbijanja, kao i potencijalni konflikti koji mogu biti posledica pojedinih odluka.
Prava odluka traži hrabrost, jasnu viziju i spremnost na akciju, čak i kad svi ostali stoje po strani
Strah kao jedna od glavnih blokada u donošenju odluke jer se donosioci plaše mogućnosti greške. Nedostatak informacija i mogućnost da se predvidi scenario donošene odluke često stvaraju osjećaj nesigurnosti koja dovodi do odlaganja u donošenju iste. Ono što je korisnije zauzeti kao stav je prihvatanje mogućnoti da se greška desi jer ljudi prosto ponekad pogriješe. Često smo skloni da određene odluke donosimo kada je stanje našeg uma u raskolu. Moj stav je da se odluke koje mogu imati dalekosežne posledice trebaju donositi kada je osoba u raspoloženju i u stanju da razmišlja pozitivno, i da djeluje konstruktivno, što često nije slučaj u praksi.
Pasivnost i zavisnost od drugih može značajno otežavati donošenje odluka.
S druge strane ljudi su često skloni da prepuštaju drugima donošenje odluka iz razloga što nisu u stanju da se nose sa odgovornošću koja ide sa odlukama,a često se iza toga krije i nedostatak samopouzdanja.
Obzirom da svako od nas različito funkcioniše i da smo različite ličnosti samim tim načini odlučivanja mogu biti različiti, pa neki od nas odluke donose intuitivno, logički, razmjenom iskustava,ili razmatranjem raznih opcija, takođe vrlo često se i dvomumimo.
Lično, često odluke donosim na osnovu intuicije koja opet pored toga što je često urođena, kod mene je dijelom i naučena i posledica je kako životnog tako i poslovnog iskustva.
Opet za neke kompleksnije odluke volim da sagledam više aspekata, istražim sve dostupne infromacije, čujem mišljena saradnika i zatim donesem po meni u tom trenutku najbolju odluku.
Ono što je svakako najbitnije kada želimo da donesemo kvalitetnu odluku pored racionalnih argumenata je da jasno definišemo problem, odredimo cilj, razmotrimo potencijalna rješenja i odaberemo odluku koja će dovesti do naboljeg rješenja. Nešto što se u praksi pokazalo kao veći problem jeste sprovođenje same odluke u djelo, kao i praćenje izvršenja odluke.
Često kao što lične odluke mogu promijeniti tok našeg života, poslovne odluke mogu u potpunosti promijeniti tok poslovanja i djelovanja kompanije. Vrijeme kao jedan od resursa koje je veoma ograničeno i ako nam se često čini da nije tako, u današnjem vremenu kada su promjene svakodnevne, vrlo je bitna i brzina donošenja odluka i djelovanje po istim, kako nas dok se mi premišljamo ne prestignu kako inovacije tako i konkurencija.
Kako timski rad i lična odgovornost oblikuju prave odluke
Dobra odluka je često posledica i timskog rada, što je slučaj u Institutu SIGURNOST. Ono što je svakako po meni najbitnija stavka da se u potpunosti preuzme lična odgovornost za donešene odluke, u tom slučaju ćete se najmanje kajati ako pogrešite a bićete ponosni na sebe ako ste bili u pravu.
Timski rad se ne stvara automatski i nije rezultat nametanja jednog vođe. Rezultat je zajedničkog rada kompletnog tima koji prepoznaje važnost i značaj timskog rada.
Efikasne timove karakteriše individualnost, uzajamna odgovornost i osjećaj zajedništva. Svi članovi bez obzira na to da li su oni lideri ili nisu preuzimaju odgovornost vezanu za grupnu efikasnost i rešavanje problema koji se tokom rada ne mogu izbjeći.
Često najbolji timovi troše ogromne količine energije i vremena istražujući, zamišljajući i usaglašavajući se oko zajedničkih interesa, kako kolektivnih, tako i ličnih, a potom ih transformišu u specifične ciljeve i dostignuća. Da bi timovi bili efikasni, njihovi članovi se moraju dobro upoznati, međusobno procijeniti i odgovoriti sebi na pitanje da li se mogu identifikovati sa vrijednostima, vjerovanjima, stavovima i ukupnim stilom rada svojih kolega iz tima. Ne postoji ček lista kriterijuma koja će učiniti grupu efikasnom, jer različite situacije mogu zahtijevati drugačije pristupe. Na primjer, u jednoj situaciji može se zahtijevati dominantan lider grupe, a u drugoj je korisnije distribuirano liderstvo. Ima više stavki koje mogu dati doprinos efikasnom i efektivnom timskom radu.
Na kraju, jedan aspekt uspešnih timova je pažnja koju oni posvećuju samima sebi. Uspješni timovi će povremeno zastati i zapitati se: “Koliko dobro mi radimo kao tim?”, kao i “Da li smo donijeli prave odluke na vrijeme?”
Ono što je svakako bitna stavka, ako ne i najbitnija jeste otvorena komunikacija. Bitno je da su članovi tima ohrabreni da izražavaju svoje misli i osećanja, kod njih postoji spremnost da eventualno nastale konflikte objektivno sagledaju i riješe. U efikasnim timovima ljudi pažljivo slušaju, cijene i podržavaju jedni druge, međusobno govoreći istinu i dajući iskrene i bitne povratne informacije.
„Naš mozak je uključen u sve što radimo uključujući i to kako mislimo i kako se ponašamo i kako se slažemo sa drugim ljudima , to je organ ličnosti, karktera, inteligencije i svaka odluka koju donesemo, sa zdravijim mozgom mi smo srećniji, fizički zdraviji, bogatiji, mudriji i donosimo bolje odluke koje nam pomažu da budem uspješniji.“ – Džo Dispenca
Klara Vuletić, dipl. ekonomista,
menadžer profitnog centra